Nikolina, na doktorskim studijama u Parizu, traži pomoć

    3723

    Veliki broj dobrotvornih akcija preko našeg sajta Svi Srbi u Parizu se daleko čuju. I sama država Srbija je prepoznala naš rad i sve ono što činimo za sve Srbe u Parizu ali i šire. Nije nam namera da se hvalimo ovog puta već da pozovemo sve ljude dobre volje koji žive u Parizu i okolini da pomognu. Naime, javila nam se Nikolina Makivić, Banjalučanka, koja je završila master studije fizičke hemije za nanonauke na Univerzitetu Pariz Didro – Pariz 7, delu prestižne Sorbone. Kao izuzetan student i možemo reći stručnjak, dobila je mogućnost da završi i doktorske studije u samom Parizu, što je velika čast za nju ali i za nas jer tako na pravi način predstavlja sve Srbe. Problem je taj što bi od stipendije mogla pokriti samo troškove stanovanja i ne bi imala drugih sredstava za ostale troškove. 

    Zato nam se javila i poželela da vam prenesemo njenu molbu. Da li je neko u mogućnosti da je primi da živi besplatno. Makar to bilo na par meseci. Ako se javi više vas onda može da podeli boravak kod svakog od vas. Ona ima velike obaveze na fakultetu (9h-19h) tako da bi preko celog dana bila odsutna.

    Znajući kako vremena nisu laka i za Srbe koji žive u Francuskoj, ipak se nadamo da će se naći ljudi dobre volje, koji su u mogućnosti da pomognu Nikolini. Ispod vam dajemo link njenog Facebook profila preko kojeg je možete kontaktirati.

    Nikolina Makivić – facebook profil

    Ispod možete pročitati njen interviju Aleternativnoj Tv iz Banjaluke :

    Banjalučanka Nikolina Makivić sarađivaće sa profesorom Žan Marijem Taraskonom, svjetski poznatim istraživačem u oblasti proizvodnje i unapređenja baterija.

    Nikolina je u Francuskoj završila master studije fizičke hemije za nanonauke na Univerzitetu Pariz Didro – Pariz 7, dijelu prestižne Sorbone.

    „Taraskon je u toj oblasti ono što je Kristijano Ronaldo u fudbalu. Najpoznatiji je u cijeloj Francuskoj i svijetu, a na projektima blisko sarađuje sa dvije osobe, 10 do 15 doktoranada i velikim brojem postdoktoranada“, kaže Makivićeva za Srnu.

    Ona navodi da je na master studijama radila na unapređenju i patentiranju sistema punjenja baterija u vodenom rastvoru i vodenim uslovima, a od oktobra treba da počne doktorske studije na sadašnjem fakultetu i čuvenom Kolež de Fransu.

    Na tom koledžu predaju najbolji francuski profesori i istraživači, koji za svoje projekte dobijaju ogromna sredstva Vlade Francuske.

    „Projekat na kojem treba da doktoriram za tri godine košta 100.000 evra, a drugi projekat u mojoj studijskoj grupi je 300.000 evra, što su ogromna ulaganja“, otkriva Makivićeva.

    Ona napominje da je njen fakultet svjetski poznat u oblasti hemije, a najbolji u oblasti elektrohemije.

    „Pohađaju ga studenti i na njemu predaju gostujući profesori iz cijelog svijeta. Sa prostora bivše Jugoslavije na mom fakultetu studira još samo jedna djevojka iz Srbije“, navodi Nikolina.

    Iako je i stipendista Vlade Francuske, ona ističe da joj novčana podrška Vlade Srpske putem stipendije koju prima od Fonda „Dr Milan Jelić“ mnogo pomaže u studiranju i stručnom usavršavanju.

    „Sam spisak stipendista Fonda dovoljno govori koliko su to kvalitetni, talentovani i uspješni studenti. Svako je izvrstan i zaslužuje podršku države.

    Bilo bi dobro da se stipendisti više umrežavaju među sobom i sa institucijama u Srpskoj, kao i da se naše obrazovne ustanove povezuju sa inostranim. To je vrlo lako postići, ali treba više inicijative, volje i želje s naše strane“, ocjenjuje Makivićeva.

    Ona smatra da bi u okviru povezivanja i umrežavanja sa inostranim, velikim i bogatijim ovdašnji fakulteti mogli da se unaprijede i u početku rade neke manje projekte, što bi bilo od obostrane koristi i doprinijelo razvoju Srpske.

    Makivićeva navodi da je život u Francuskoj lijep, ali da se troškovi ne mogu porediti sa onima u Srpskoj.

    „Standard je neuporedivo veći. Samo smještaj u studentskom domu, koji mi je pokrivala stipendija Vlade Francuske iznosi 560 evra mjesečno. Tamo se i organska hrana `plaća zlatom`.

    Kod nas svi ljudi jedu dobru hranu, a u inostranstvu samo oni koji imaju novca. Ukoliko nemaš novca ne možeš sebi priuštiti jabuku koja ima ukus jabuke. Dakle, od izvoza takve hrane mogli bismo da imamo korist, ali ne uviđamo taj potencijal“, ističe Makivićeva.

    Ona napominje da karijeru lakše može ostvariti u inostranstvu, ali da bi voljela da se u nekom trenutku vrati u Srpsku.

    „Kada završim školovanje vjerovatno ću raditi u nekoj velikoj multinacionalnoj kompaniji u oblasti proizvodnje baterija i energetike ili ću pokušati da ovdje, u Srpskoj, počnem neko istraživanje“, otkriva Makivićeva.

    Ona je završila Banjalučku gimnaziju, a na Tehnološkom fakultetu u Banjaluci bila je student Biotehnološko-prehrambenog smjera, završivši školovanje sa prosjekom 10,00. Prije odlaska u Francusku, godinu je provela na školovanju u Rusiji, gdje je bila stipendista Vlade Ruske Federacije.

    „Studiranje u Francuskoj je potpuno drugačije nego kod nas. Svi ispiti se daju tokom jednog termina. Nema više rokova ili `socijalnih` rokova.

    Takođe, ima mnogo prakse, pa smo jedno vrijeme radili u laboratoriji od 9.00 do 17.00 časova“, kaže Makivićeva, raniji aktivista banjalučkog udruženja „Četiri plus“, koje okuplja i pomaže porodice sa četvoro i više djece.